Sunday, June 29, 2014

Čemu služe gradske opštine u Beogradu?

Grad Beograd ima 17 gradskih opština (GO) koje osniva Grad i koje vrše poslove iz nadležnosti Grada prema Statutu. Međutim, gradske opštine nisu jednice lokalne samouprave (JLS), iako neki autori tvrde da time što postoje politički izbori na nivou gradskih opština, da se one mogu okarakterisati kao jedinice lokalne samouprave. Ipak, ostaćemo pri stavu da nisu JLS, jer nisu autonomne i grad Beograd ih u svakom trenutku može izmeniti ili ukinuti. U svakom slučaju, pitanje koje postavljam jeste da li su nam gradske opštine potrebne u statusu kakav trenutno imaju? Kao argument u prilog tome da su gradske opštine potrebne navode se: a) spuštanje nadležnosti na najniži nivo; b) lokalna predstavljenost građana.

Što se tiče prvog opravdanja, smatra se da se poslovi Beograda moraju decentralizovati i počivati na principu supsidijariteta, odnosno da gradske opštine treba da obavljaju sve poslove, dok se ne utvrdi da bi bilo racionalnije određene poslove obavljati na višem nivou, nivou Grada. Sa jedne strane, ovo je dobar argument jer se zaista većina javnih usluga pruža efikasnije i bolje na nivou najbližim građanima. Međutim, treba pogledati nadležnosti i način finansiranja gradskih opština. Nadležnosti gradskih opština su izuzetno sužene i ograničene, i svode se na administrativne poslove, davanje mišljenja, briga o prostoru do 800 kvadrata i o predškolskom i osnovnom obrazovanju, kao vid pomoći i razvoja, a ne suštinskog finansiranja. Gradske opštine se ne bave suštinski bitnim stvarima poput pružanja javnih i komunalnih usluga. Još bitnije za gradske opštine, jeste način finansiranja - jer se finansiraju gotovo pa isključivo od transfera od strane Grada (ek. klasifikacija u budžetu 463). Ako pogledamo budžet grada Beograda za 2014. godinu, videćemo da 17 gradskih opština raspolaže sa oko 53,5 miliona evra što je približno 8% ukupnog budžeta Grada. Ako taj novac raspodelimo na 17 gradskih opština, prosečno svaka od opština dobija oko 3,1 miliona evra što je manje od 0,5% gradskog budžeta. Dakle, naš sistem gradskih opština je kreiran tako da imamo političku vlast u svakoj od 17 gradskih opština, a da ta vlast godišnje od Grada dobija u proseku oko 3,1 milion evra da o njima odlučuje. Pojednostavljujem, održavamo čitave opštinske svite partijskih funkcionera u gradskim opštinama, da bi donosili odluke o trošenju 3,1 miliona evra na teritoriji na kojoj često ima preko 150 000 stanovnika. „3,1 MILION EVRA!“ Radi upoređivanja, dovoljno je reći da su npr. za 2014. godinu subvencije za javni prevoz koje se daju iz budžeta Grada skoro pa 76,5 miliona evra, ili preciznije, oko 25 puta više novca od onoga čime raspolaže jedna gradska opština!?!

Što se tiče drugog opravdanja kojim se brani postojanje ovakvog sistema gradskih opština jeste demokratičnost i lokalna predstavljenost građana. Odnosno, potreba da politički izabrani predstavnici građana (kojih po GO gotovo svuda ima preko 100 000) na nivou gradskih opština odlučuju o njihovim životima i uređenju života u najbližoj okolini. Čekajte, oko čega da odlučuju? O budžetu koji je 25 puta manji nego visina subvencija GSP-u? Argument brzo pada u vodu, ali ostaje pokušaj odbrane time da makar imamo političke prestavnike koji mogu da utiču na Grad? Grupa studenata druge godine FPN-a (pod mentorstvom Nikole Jovića) je radilo istraživanje na temu predstavljenosti građana na nivou lokalne samouprave i rezultati koje trenutno nemam u celosti su pokazali upravo ono što sam i pretpostavljao, a to je da velika većina građana (čak i oni koji su glasali) nemaju pojma ko su im predstavnici u gradskoj opštini, niti ko je član veća ili predsednik opštine. A za njih nisu ni glasali, već za šefove partija (lidere). Zapitajte se i sami, da li znate ko je predsednik vaše gradske opštine i koliko biste odbornika mogli da navedete? Ovo svakako jeste i posledica izbornog sistema i načina izbora predsednika opštine.

Na kraju, argumentovano opravdanje za ovakav sistem gradskih opština ne postoji. Niti GO vrše poslove i pružaju usluge, niti imaju sredstva za to. Usluge pruža Grad koji ih i finansira. Zatim, politička predstavljenost građana na nivou gradskih opština ne postoji. Ne postoji nikakva veza između građana i izabranih predstavnika.
Reforma je neophodna što pre. Postoje dva pravca. Jedan je stvarna decentralizacija Grada, put kojim GO postaju JLS i postaju finansijski autonomne sa izvornim prihodima i preciznim pravilima za sisteme transfera, sa ozbiljnim nadležnostima i sistemima pružanja usluga. Drugi pravac je ukidanje izbora na nivou gradskih opština jer su oni sada besmisleni. Gradske opštine bi nastavile da vrše iste poslove, ali bez političke vlasti, već bi samo načelnici i rukovodioci bili postavljani iz Grada.
Ovako, izgleda da gradske opštine postoje samo da bi se udomili niži partijski kadrovi i da bi se iz „nikakvih budžeta“ gradskih opština uzimale plate za finansiranje partijskih aparata i da bi se ponegde kroz sistem „čapnuo“ novac. Političke partije ne diraju niti otvaraju ovo pitanje, niti su ga dirale od 2000. godine jer na taj način žive i hrane svoje opštinske i gradske partijske parazite. A gradske opštine se ne jačaju jer bi partije da se moć koncentriše na nivou grada.

Odluka o budžetu grada Beograda za 2014. godinu


No comments: